Kad sam otkrila coaching bila sam u jednoj životnoj fazi koja je izgledala prilično beznadno za mene. Vrtjela sam se u krug preispitujući sebe, svoje postupke, postupke drugih ljudi, a silina misli koje su me proganjale učinile su od mene osobu koja je sama sebi nanosila psihičku bol – svakodnevno!
Možda će neki od vas pomisliti pa zašto?! Zašto nisi rekla neću to sebi raditi.
Odgovor je i više nego jednostavan – samo sam čovjek.
I kao svako ljudsko biće provela sam dobar dio svog života na autopilotu, trenuci u kojima te život grubo protrese su trenuci kad je taj autopilot najizraženiji, jer smo mislima u fokusu negativnih zbivanja u svom životu. Autopilot nam pomaže da preživimo te događaje koji nam se u datom trenutku čine kao nešto što ne možemo prebroditi.
Sad kad se sjetim nekih teških trenutaka, svojih postupaka i razmišljanja tada, vjerujem da bi sve isto ponovila, jer zbog svega toga sam danas ja ta koja jesam, a drago mi je da jesam, jer sada poznajem sebe bolje nego ikad.
Da se razumijemo, rad na sebi, osobna transformacija – to je rudarski posao, to je trajna postavka kad ugasite autopilota i nikad ne završava.
Coaching je za mene bio slamka spasa, da samu sebe sagledam iz druge perspektive, da sebi odgovorim iskreno, najiskrenije na pitanja koja su me mučila ili kojih sam u svom autopilot načinu rada bila nesvjesna ili djelomično svjesna.
Zašto sam rekla da je osobni razvoj rudarski posao?
Pa zato jer je to teško, jer ljudi koji odluče ići u najdublje dijelove sebe suočavaju se s dosta toga neugodnog, ruše neke obrasce ponašanja i razmišljanja koja su im u prošlosti bili normalan ‘modus operandi’.
Razmišljanja, ponašanja i uvjerenja mijenjati iz korijena je rudarenje, mukotrpan posao koji ljude zna tjerati u očaj.
No zato je coaching izvrstan alat kojim si možete pomoći! Kad naučite da ste vi gospodari svojega života, da možete sve što zamislite, jer ste vi ‘šef’ svojih misli, a posljedično tome i svojih emocija i postupaka, doživjet ćete buđenje u najboljem mogućem smislu.
Osjećaj koji daje spoznaja da nismo žrtve okolnosti, osjećaj da smo mi ti koji držimo uzde u rukama i imamo potpunu kontrolu nad svojim životom i odlukama je oslobađajuć.
Ali nismo svi spremni na taj rudarski posao. Za to se u nama treba roditi istinska želja za promjenom, onaj osjećaj da ako nešto ne promijenimo ćemo puknuti kao balon kojeg se prepuni zrakom!
I prije nego puknute kao prenapuhani balon sjetite se da i za najteže situacije uvijek postoji rješenje, a ono leži u vama samima. Jer coach je samo osoba koja će vam pomoći da to što ste osjetili, tu želju za promjenom i osobnim rastom, usmjerite na pravi način.
Ako ste se pronašli u ovom tekstu i imate želju započeti svoj put osobne transformacije, stojim vam na raspolaganju.
Vaša,
Angie
