O ovoj temi sam već dugo htjela pisati jer je meni osobno jako važna. Mislim da bi svakome trebala biti važna, jer slika o sebi, odnosno mišljenje koje imamo o sebi definira naš odnos spram samih sebe i u odnosu spram drugih ljudi.
Znate li uopće kakva je vaša slika o sebi? Kakvo mišljenje imate o sebi, je li ono samo vaše ili je satkano od mišljenja drugih ljudi o vama koje ste projicirali na sebe?
Ako ne znate odgovor na ovo pitanje, ne brinite, jer niste sami. Mnogi ljudi nemaju realnu sliku sebe jer preuzimaju mišljenja okoline o sebi, to može biti uzrokovano i načinom komunikacije roditelja prema nama kada smo bili djeca i adolescenti.
U pubertetu kada sebe krećemo doživljavati, od fizičkog izgleda do sposobnosti u intelektualnom i fizičkom smislu jako je važna podrška okoline, posebno obitelji, jer tu gdje su nam korijeni to nas definira.
Od odgoja do odnosa unutar obitelji gdje je svaki član osoba za sebe, sa svim svojim nesigurnostima, strahovima, nadama i ciljevima.
Ponekad nam trebaju desetljeća da shvatimo tko smo zaista. Ja iskreno mogu reći za sebe da sam tek u svojim 30-ima shvatila tko sam i što stvarno želim od života.
Shvatila sam da biti previše samokritična može dovesti do velikog nezadovoljstva u životu, a da ne govorimo o slici o sebi kao osobi koja se ne zna nositi sa izazovima života.
I onda jednostavno dođe dan kad shvatiš to sam ja, sa svim svojim manama i vrlinama i prihvaćam sebe kakva jesam.
Nisam savršena, ali da citiram Isusa ‘onaj koji je bez grijeha neka baci kamen prvi’ i opraštam si sve čime sam se mučila unazad ne znam koliko godina jer samo sam čovjek.
Oprostite sebi, jer svi smo krvavi ispod kože i na kraju, ako ste raspoloženi za self-coaching vježbu napišite si na papir 5 stvari koje volite kod sebe, pa što god to bilo, ali budite iskreni, vidjet ćete oslobađajuće je.